Volite fotografiju i fotografiranje uz dobro druženje?

Navratite na www.foto-spajalica.info

Dragi moji, Pjesnici i oni koji će to tek postati,

Bloger Defton s Bloga.hr pokrenuo je projekt Pjesma nad Pjesmama s ciljem da kroz stih okupi blogosferu u pisanju zajedničke pjesme.Dalje pogledajte na defton.blog.hr

I mnoge su frule Panove odsvirale pjesmu šuma
Vjetovi se tvoji budili i snivali
Proljeća preuzimala zime
zore noći, sutoni dane
Osmijesi se otimali suzama, spokoji nemirima
Vrtjeli se kotači Života, ustupali mjesto smrti
Palili se krijesovi na obroncima daljina
Pjevale šume zanjihane čarolijom radosti
A ti si snivao
grleći jastuk svoje svakodnevnice
Na trenutke čeznuo
za razbijenim zrcalom prošlosti
Budio se nijem od potrage za Buđenjima
Dozivah te neizbježnim zorama
nepročitanim i opustjelim čežnjama
U snove ti umetnuh pitanja
smjerokaze na raskrižjima
u prašinu bačene pozivnice izazova
Znaš li koliko je svjetovnih tišina
prohujalo zaboravima
stisnutim u šaku mornara
Koliko se tuga prelijevalo
preko ruba čaše pjesnika boema
Koliko je zvijeri zavijalo
nad svojom okrutnošću
otrgnutom iz praiskona straha
Znaš li koliko su cvrkuta nanizale ptice
u lepršavu melodiju šumskog pjeva
Koliko su taktova otplesale Vile
u sumraku ljudskog neviđenja
Budila sam te
A ti si snivao
zagrljen bukom misli izdajica
Danas sjedim uz snovitost tvoje postelje
Promatram ti usnuli pogled
Oslikavam ti noći fragmentima sjećanja
Nježno te dodirujem osmijehom odgovora.

Titravi plamen svijeća,

tihi miris bijelih krizantema.

Još jedan dan u beskraju vremena,

sjena sjećanja,

možda iskru svečanija,

možda na trenutak jasnija.

Plešete oko mene.

Ostavljate trag ljubavi da lebdi

u svečanom ozračju mira.

Zovete moj osmijeh , u njemu živite,

vi Anđeli koji na trenutak,

trenutak mjeren mjesecima,

godinama ili pokojim desetljećem

dotakoste ovo moje vrijeme

i odlučište otići prije mene

da bi mi na drugačije,

okom nevidljive,

srcem prepoznatljive načine palili svijeću

na tamnim dijelovima Puta

i prosipali oko mojih snova

mirisne latice radosti otkrivanja.

Osjetim vaš nevidljivi dodir,

lepršavo se njiše na povjetarcu mog

poštovanja,

odano hoda u danima koji više nisu vaši.

Suzu ste mi zamijenili spokojem

i zahvalnošću na susretu

u Nekad i Tamo

koje mi uvijek i iznova šapuće

da ste Ovdje i Sada,

da u srcu mom plešete

živim ritmom ljubavi.

Danas vam želim reći samo:

Hvala!

Zabljesnula me suza radosti na rubu trepavica.
Otimala se padu iz sretnog oka
zaustavljena toplim dahom moje Duše
u nježnom milovanju
svih mojih nespokoja
otežalih od tereta nepostojećih godina.
Zakrilila me njezina snaga
krilima Anđeoskih smijehova.
Vilinskim zavodničkim plesovima
doticao me onostrani svijet maštovite stvarnosti
drugačiji od zemaljske realnosti
Primamljivo me mamio opojnošću
istraživanja skrivenog,
tajanstveno upakiranog u slutnju o Istini

Ovo je Filip!
Mnogi od blogera već ga znaju.
Mnogi od nas već znamo i priču o Filipu koji prkosi teškoj bolesti od koje boluje od rođenja.
Mnogi od nas mu mogu pomoći sasvim jednostavnom gestom!

Proteklih dana, daleko od kompjutora i bloga ipak me u stopu pratio jedan devetogodišnjak iz blog svijeta, Filip i njegov osmijeh s jedne od slika na njegovom blogu. Hodao je mojim mislima, smijao se hrabrošću planinskih visova, smiješio toplinom Anđeoskog osmijeha,plakao je suzama hrabrog dječaka. I večeras me zadivljuje njegova hrabrost i osmijeh sa slike. Ali...i večeras me boli njegov vrisak i jecaj njegove majke, tuga mi na trenutak obavija srce, tuga koja me čini nemoćnom do srži, tuga što ne mogu viknuti tako glasno da me čuju svi oni koji mu mogu pomoći, barem ublažiti patnju koju proživljava on i njegova obitelj.
Maloprije sam išla pogledati koliko je otvorenih blogova. Statistika kaže, samo na blog.hr...38 438. Preračunavam ih u novac...jedan blog...jedna, SAMO JEDNA...kuna donacije na Filipov račun i to je jednostavnom matematikom jasno....38 438,00 kuna. A s 5 kuna donacije, znate onih 5 koje dnevno potrošimo na gluposti...192 190,00 kuna. Znate li koliko bi naših kunu po kunu, pet kuna po pet kuna...opet onih istih kojih potrošimo...recimo na internet...poboljšalo kvalitetu života jednom dječaku koji prkosi medicini, onoj medicini koja mu je dala manje od jedne godine života.
Klikom na Filipovu sliku otvorit ćete Filipov blog na kojem je broj računa na koji 38 438 ponosnih vlasnika blogova uplatom SAMO JEDNE kune može POMOĆI FILIPU!
Možda je vrijeme za djelovanje, a ne samo za pisanje.

P.S. Izdvajam dio komentara Filipove mame.Upućen je svima vama koji ste na bilo koji način pomogli Filipu :) I dodajem u svoje ime...HVALA vam blogeri! Sjajni ste :)

"Lijep pozdrav svima... želim Vam se od srca zahvaliti što toliko mislite na Filipa.. ... Hvala Vam svima od srca!!!! Milion poljubaca od Filipa i moje obitelji!"

Filipova mama (Neregistriran), u 25.10.2005 22:26